Istraživanje je provedeno kao sastavnica projekta „Pokretom do zdravlja“. Riječ je o preventivnom projektu čiji je nositelj Medicinska škola Pula, a financiran je od strane Istarske županije. Projekt smo 2013. godine osmislile kolegica Danijela Panić i ja te ga kao voditeljice, a u suradnji s ostalim kolegama provodimo već šest godina u kontinuitetu. Do lipnja 2019. godine je projektom obuhvaćeno više od 2000 direktnih korisnika te preko 4500 indirektnih korisnika. Svi podatci o projektu se mogu naći na stranici www.pokretom-do-zdravlja.info.
Slika: Prikaz vanjskih aktivnosti projekta „Pokretom do zdravlja“
Obzirom da sastavni dio procjene do sada nisu bile mjere gibljivosti kralježnice a ta mjera predstavlja nezaobilazan podatak u ovom istraživanju nasumičnim odabirom je izdvojeno 40 ispitanika, 20 dječaka i 20 djevojčica petih razreda pulskih osnovnih škola u dobnoj granici od 10 i 11 godina. Ispitanici su potom kontaktirani, te su oni i roditelji informirani o metodologiji provedbe istraživanja, a po potpisanoj informiranoj suglasnosti roditelja izvršena su sva mjerenja. Tijekom mjerenja uočene su posturalne deformacije kod dvije djevojčice čiji rezultati nisu uzeti u daljnju obradu podataka. U nastavku su opisani rezultati analize podataka i njihov odnos u postupku donošenja zaključka o opravdanosti postavljenih hipoteza.
Hipoteza1 ovog istraživačkog rada polazi od sve veće zdravstvene problematike koja se pripisuje posljedicama smanjene fizičke aktivnosti i sedentarnog života. Tom metodologijom se vodi i niz znanstvenih istraživačkih radova poput onog Carsona i suradnika, u kojem kao posljedicu sedentarnog stila života i digitalizacije vidimo dokaze za izmijenjenu kompoziciju tijela djeteta u razvoju, smanjenje motoričkih sposobnosti, smanjenu mobilnost i bol vratne kralježnice te niz bihevioralnih poremećaja. (2, 3) S druge strane istraživanja Penha i suradnika, navodima da posturalno poravnanje utječe na ekspanziju prsnog koša, daju teorijsku podlogu prvoj afirmativno postavljenoj hipotezi o pozitivnoj korelaciji mobilnosti trupa i indeksa disanja. (10)
Provedbom ovog istraživanja Hipoteza1 nije potvrđena, tj. nema statističke značajnosti između mobilnosti trupa i indeksa disanja. Ono što je uočeno je tek laka statistička povezanost između indeksa disanja i mobilnosti trupa kroz transverzalnu ravninu, dok je povezanost mobilnosti trupa i indeksa disanja kroz sagitalnu ravninu neznatna. Ovaj rezultat se slaže s rezultatima Szope koji također nalazi da kod djece 10 do 12 godina starosti nema dokaza da skolioza utječe na indeks disanja. (14) Također istraživanje Malahka i Melnika ukazuje da kod fizičkih opstrukcija pri mobilnosti trupa u sagitalnoj ravnini tijelo kompenzira gibanjem kroz transverzalnu ravninu i na taj način postiže kompenzaciju pri indeksu disanja. (15) Razlog dobivenog rezultata možemo tražiti i u otkrićima Illeeza i suradnika koji tvrde da opstrukcije u mobilnosti trupa narušavaju disanje u onom trenutku kada deformiteti postanu vrlo izraženi i naruše kongruentnost lokomotornog sustava kao primjerice kada skolioza dostigne strukturalne promjene veće od 30 stupnjeva po Cobbu. (16) U provedenom istraživanju to nije slučaj obzirom da su sve zabilježene skoliotične promjene, prisutne kod 68% ispitanika, manje od 5 stupnjeva po Cobbu. Obzirom na broj ispitanika s potvrđenom skoliozom izvršeno je dodatno testiranje u kojem se tražila korelacija između postojanja skolioza i indeksa disanja.
Rezultati dodatne analize ovog istraživanja govore da je korelacija statistički neznatna i time se kose sa tvrdnjama Radišića koji potvrđuje statistički pozitivnu korelaciju razvoja juvenilnih idiopatskih skolioza po Cobbu sa respiratornim poteškoćama tijekom fizičke aktivnosti, ali i u mirovanju. (11)
Hipoteza2 polazi od uočene problematike lokomotornog sustava i narušenog posturalnog poravnanja pretilih osoba koje vodi smanjenoj mobilnosti trupa. Naime Szopa tvrdi da su pretila djeca sklonija posturalnim deformitetima, posebice juvenilnim idiopatskim skoliozama s mogućnošću razvoja većeg stupnja po Cobbu koji dokazano narušava frekvenciju i volumen disanja. Time se otvara mogućnost korelacije između pretilosti i indeksa disanja. Ususret toj misli Adeleke nailazi na značajnu statističku povezanost indeksa disanja i pretilosti, ali samo kod žena. Također otvara pitanje da li je pri smanjenoj mobilnosti trupa i indeksa disanja koju je uočila kod pojedinih autora potencijalni uzrok slabost respiratornih mišića. (17) Iako neovisno o indeksu tjelesne mase Olsen u svom istraživanju zamjećuje da je indeks disanja vezan uz spol te da je kod žena on niži. (13)
Provedenim istraživanjem Hipoteza2 nije potvrđena, tj. nema statistički značajne korelacije između mobilnosti trupa i pretilosti. Razlog navedenom je vrlo mala vrijednost stupnja povezanosti. Tim rezultatom istraživanje se kosi s postignućima Vismare i suradnika u pilot istraživanju koji nailaze na statistički značajnu povezanost pretilosti i smanjene mobilnosti trupa gdje je mobilnost ponajviše narušena u torakalnom djelu kralježnice.
Temeljem navedenog možemo zaključiti…
Sedentarni stil života se danas smatra među 4. uzročnikom smrtnosti u svijetu i krivcem za mnoge bolesti modernog doba. Smatra se da potencira pretilost i kardiovaskularni rizik, utječe na nepravilnost tjelesne kompozicije, pad motoričkih i funkcionalnih sposobnosti tijela te niz bihevioralnih problema. Pretraživanjem literature postavilo se pitanje da li je moguće da sedentarni stil života današnje djece utječe na njihov razvoj u smislu smanjenja mobilnosti trupa te može li se ta mobilnost trupa kao i pretilost dovesti u korelaciju s indeksom disanja. Stoga su hipoteze ovog rada postavljene afirmativno.
Hipoteza H1… „Mobilnost trupa značajno utječe na indeks disanja“ ne možemo prihvatiti jer u svakom od četiri određivanja stupnja povezanosti dobivamo vrlo malu vrijednost koja označava laku statističku povezanost s gibljivošću kroz transverzalnu ravninu te nikakvu ili neznatnu statističku povezanost s gibljivošću kroz sagitalnu ravninu. Za Hipotezu H2… „Pretilost značajno utječe na mobilnost trupa te samim time i na indeks disanja“ ne možemo prihvatiti jer u svakom od četiri određivanja stupnja vrijednost ekvivalentnu neznatnoj statističkoj povezanosti.
Temeljem navedenog obje hipoteze ovog rada se odbacuju. Razlog tome treba otkriti daljnjim istraživanjem koji bi obuhvatio veći raspon dobne skupine obzirom da je ispitivana skupina u pred pubertetskoj fazi kada još nisu razvijene sve morfološke i funkcionalne značajke niti su izražene spolne razlike. Također testirajući mobilnost kralježnice preporuka je da se mobilnost kroz sagitalnu ravninu dodatno razdijeli sukladno segmentima i da se zasebno testira gibljivost cervikalne, torakalne i lumbalne kralježnice. Također uz varijablu indeksa disanja trebala bi se dodatno bilježiti i varijabla volumena disanja. Obzirom na pretraženu literaturu sugestija je da se razlike evidentiraju i prema spolu.
Autorica provedenog istraživanja; Ana Krelja, mag.physioth.
